Period druge polovine XVIII stoljeća se smatra jednim od najtežih u historiji Bosne i Hercegovine. Brojne zarazne bolesti, naročito kuga, i sušne godine utjecale su na veoma težak položaj stanovnika Bosanskog ejaleta. Uz sve to, česti ratovi protiv Rusije i Austrije, dodatno su ugrožavali i onako već težak položaj stanovnika.

Sarajevu je umrlo oko 15 000 stanovnika Bosanskog ejaleta. Sljedeća zima je bila bez snijega i studeni, što je pogodovalo novom širenju bolesti. Snijeg je pao početkom maja pa su nastupili teški hladni dani, tako da je stradao sav usjev i žito koje je bilo u cvatu. Nastupilo je sušno ljeto, a kiša je jedva zabilježena. Ovako nerodna godina je prouzrokovala nestašicu živućih namirnica, uslijed čega je nastupila i velika glad, a zatim je došlo i do pomora stoke uslijed nedostatka žita. Da godina neće završiti dobrim nagovijestile su velike kiše koje su počele padati početkom jeseni tako da je došlo i do niza poplava, pa je brojno stanovništvo ostalo bez svojih domova. Međutim, srećom po stanovništvo Bosanskog ejaleta, godina 1766. je bila toliko rodna da je stanovništvo govorilo kako 40 godina nije bila ovako rodna godina. Marijan Bogdanović je u svom “Ljetopisu” zabilježio da su Bošnjaci ovu godinu uzdizali do neba, ne samo zbog nevjerovatnog roda, nego što je i kuge potpuno nestalo.

KUGA U BUGOJNU

Velika epidemija kuge,koju su u Bugojnu zvali još i “kužne radnje”maha bi uzimala obično kada bi bila slaba godina ili bi poplava uništila sav urod.Velika kuga zabilježena je u martu1611.god,a na prostoru od Bugojna do livna umrlo je preko 30.000 ljudi.Kuga je bukvalno praznila sela(od tog vremena bugojanski begovi naseljavaju kršćansko stanovništvo iz nerazvijenog dalmatinskog zaleđa)

Početkom proljeća 1732.god,kuga je odnijela mnoge živote,kao i u ljeto 1782.god.za vrijeme velikog sajma u Gračanici.Dosta stanovništva Vesele-Straže,Porića,Zlavasti umrlo je od ove neizlječive bolesti,a među njima je i katolički Biskup iz Malog Sela.

U ovom periodu bugojanski feudalci su naselili ovaj kraj kršćanskim porodicama iz Hercegovine,a neke i danas žive u Bugojnu.

Najviše stanovništva našeg grada   stradalo je od početka XIX stoljeća pa do 1866.god.kada se naglo napunilo muslimansko greblje (šehidsko) preko puta džamije.u tom periodu selo Kruševica i još neka ostala su posve bez stanovništva,kada se u naš kraj naseljavaju Vlasi (stočari) pravoslavci.

Cijene osnovnih životnih namirnica bile su ograničene od  strane bosanskog vezira što je telal pazarnim danom (petkom)i objavljivao.Vladale su velike gladi,a samo neke begovske porodice koristile su pšenicu.

Rod žita je ove te godine bio je poprilično dobar, ali je uslijed velikih smrtnih slučaja i propao, iz razloga što nije imao ko da njive uredi. Stanje se krajem desetljeća popravilo, ali je na pomolu bio novi rat sa Austrijom, tako da se stanje u Bosanskom ejaletu nije smirilo.

 

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *