Dragi Putniče .Dobro došao u Bugojno, grad sa oko 40.000 stanovnika koji leži na obalama prelijepe rijeke Vrbas.
Moje ime je Bugreg.ba i ja ću biti tvoj vodič na putovanju kroz Bugojno.
Zahvaljujući mojim pričama, imaćeš priliku da se upoznaš sa svim ljepotama našeg grada i doživiš sve ono što čini Bugojno posebnim.

Volio bih da ti moj gradić ostane u lijepom sjećanju kada ga napustiš, pa smo se zato potrudili da ti naša stranica posluži kao uspomena na
boravak ovdje, ali i kao podsjetnik na sve nezaboravne trenutke koje si proveo u Bugojnu.

Geografski položaj, povoljna klima sa toplim ljetima i hladnim zimama, brojni izvori tekuće i pitke vode, duboke šume Koprivnice, omiljenog Titovog lovišta, tradicija u industriji i brojni drugi resursi,samo su dio prednosti općine Bugojno čiji su dugoročni prioriteti ekonomski oporavak i održiv
razvoj.

Na ovom putovanju provešću te ulicama našeg grada,upoznaćeš naše istorijske spomenike, znamenitosti, parkove prirode,
kao i mnoge poznate ličnosti, a doživjećeš i legende koje stanuju ovdje već stotinama godina.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE
Općina Bugojno smještena je u Skopaljskoj dolini, koja se nalazi u gornjem toku rijeke Vrbas. Na 570m nadmorske visine i 366km², Skopaljska Dolina, bogata je bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, ali i autohtonom divljači. Okružuju je planine Kalin (1530m), Rudina (1385m), Stožer (1662m). Pored prelijepe rijeke Vrbas, ovim gradom protiču i Gračanica, Poričnica, Duboka, Bunta, Vitina, Drvetinjska rijeka i Vileski potok. Prema podacima iz 1991.godine u općini je živjelo 46.889 stanovnika.. Općina Bugojno graniči sa općinama Gornji Vakuf- Uskoplje, Donji Vakuf, Novi Travnik i Kupres, U blizini grada, samo 12km od centra nalazi se Sportsko-rekreacioni centar “Rostovo”, na nadmorskoj visini od 1000 m, koji je pogodan za zimske sporsko-rekreacione aktivnosti.

 

NASTANAK I NAZIV GRADA
Skopaljska dolina je spomenuta u Povelji ugarskog kralja Bele IV 1244. godine. Ime je dobila po staroj župi Uskoplje, koja se proteže od Gornjeg Vakufa do Donjeg Vakufa, koji su se tada nazivali Gornje i Donje Skoplje. Župa Uskoplje je dobila ime po fizičkom izgledu. Uska, duga riječna dolina duga 27 kilometara i široka 2 kilometra, nazvana je “Usko Polje”, te se kasnije naziva Uskoplje.

PUTOVANJE KROZ HISTORIJU OKOLINE

ĆELEPIROVA KULA je selo iznad desne obale Vrbasa. Od Bugojna je udaljeno nešto preko 2 km na sjeveroistok. To se selo danas zove Kula .
U ovom je selu uzaludno tražio Thalloczy grad Cserepva
Ove kule više nema. Osnovica joj je bila 12X12 m. Imala je četiri sprata. Mjesto prizemlja bio je ispod kule prolaz u selo, građen na svod i po tome
je sličila gradskoj kapi-kuli. Građena je od kamena oblutka iz Vrbasa, a ćoškovi i okviri vrata i prozora bijahu ozidani od tesane sedre. U sva četiri
zida bilo je više puškarnica. Ulaz u kulu bio je preko tri metra iznad zemlje. Do kule je dovedena voda Zlataric a borovim tomrucima, vezanim
bakrenim obručima.Niko ne zna po kome se prozvala Ćelepirova.
Možda su vlasnici kule bespravno nešto naplaćivali od prolaznika ispod kule. Ć e 1 e p i r u turskom znači dobit nezakonitim putem. I u nas se
čuje ova riječ u značenju dobit na lak način.
Po predaji ovu je kulu sagradio neko od H a nd a n i j a iz Prusca, pa ako u tome ima istine, onda je sagrađena iza 1616 godine.

KORDIĆI su selo ispod sredovječnog grada Susida, udaljeno do sahat hoda od Gračanice što leži uz cestu Bugojno-Gornji Vakuf. Tu je nekada bila
kula porodice Rustempašića, čiji potomci imaju i danas svoju kulu u Gornjem Odžaku.U povijesnim izvorima se spominje se Susid kao , Susied, Susit, Sustisc v. Sopio, Sozzid, Susjedgrad, Susjed u Uskoplju.Susid je bio srednjovjekovno utvrđenje u župi Uskoplje.nalazi se iznad Gračanice.

Do njega se stiže cestom uz rijeku Buntu do pod istim Kordiće, a zatim se pređe na desnu obalu Bunte i penje istočno do nadmorske visine od 667 m, gdje se nalazi platao na kome su ostaci kule i utvrđenja Susid.

Po predanju izgleda da je bio kraljevski grad, jer nešto podalje od ulaza u grad ima u kamenu uklesana stolica koju zovu “Kraljev stolac” .U Kordićima se čuvao spomen na kraljicu Jelenu.

Susid je po važnosti treća utvrda Skopaljske doline.Ne zna se ko ju je i kada sagradio.Najvjerovatnije su je utemeljila lokalne feudalce o kojima su se suočile srednjovjekovne nadgrobne spomenici u obrnutom selu Kordići.

Uloga utvrde je bila da brani ulaz u Skopaljsko polje, imala je odbrambenu funkciju i prema selu Kordićima, i bosne.

Smatra se da je dijelijo Gornje od Donjeg Skoplja.Gornje Skoplje sa Susidom Činilo je posebnu administrativnu jedinicu.Ova podjela je nastala još 533.godine kada je biskup Andrija, koji je iz ovog kraja, tražio na Splitskom crkvenom saboru da se njegova biskupija razdijeli i predlagao da se granica povuče po mjestima.

Susid se nekoliko puta spominje sredinom XV vijeka.Prvi put se spominje u ugovoru agronskog i sicilijanskog kralja Alfonza V sa vojvodom Bosne koji je sklopljen 19.februara 1444.godine.U ovom ugovoru spomenuti su posjećeni Stjepana Kosače, među kojima je i SUSTICH VSKOPO.

ŽDRALOVIĆI se zove selo kraj Bugojna, a tako se zvaše i begovska porodica, koja je u njemu živjela do početka našeg stoljeća. Ždralovića
kula na četiri kata stajala je u sredini dvorišta opa sanog jakim zidom. Kula je imala četiri sprata s kvadratnom osnovicom od 8 m. Bila je ozidana od
tesanog kamena. U prizemlju je bila duboka tamnica. Ulaz u prvi sprat bio je do 4 m iznad zemlje,a do njega se dolazilo uz pomične stube, koje su se dizale i spuštale čekrkom. Zidovi su u prvom spratu bili debeli jedan metar. Prozori su bili dosta veliki i građeni u kvadrat. Krov je bio visok i vrlo strmenit. Navodno je iz prizemlja do obližnje šume vodio ispod zemlje tajn i hodnik , dug više stotina metara. U dvorištu je bila česma, a voda je
dovedena drvenim tomrucima (cijevima).Priča se, kako je uskok Truta, koji je u ovom kraju vrlo popularan, sa svojom četom porobio
Skopje, ali tvrdu Ždralovića kulu nije mogao zauzeti. Truta je zatražio hrane od bega Ždralovića,a ovaj mu odgovorio, da će mu poslati vatre. Truta je ovu kulu nazvao prokletom kulom i otada se zvala »Prokleta kula«.Ova je kula vremenom opala i vlasnik ju je dao porušiti početkom ovoga stoljeća i kamen rasprodati. Zadnji joj je vlasnik bio Ari f Ždralo -v i ć, sin Ferhadbegov.

Ždralovići su plemička i begovska porodica.Porijeklom su iz Kraljeve Sutjeske.Nastanili su se u Skopaljskoj dolini na prostor između Ak-hisara(Prusca)i današnjeg Bugojna u osmansko doba.

To se dogodilo najvjerovatnije polovinom XVII vijeka.Nastanjeno mjesto po njima nazvano je Ždralovići,gdje su sagradili kulu opasanu zidinama.Uprkos tome što su Ždralovići ugledna begovska i plemička porodica koja u grbovnicama ima svoje grbove,sagrađenu kulu na četiri sprata,begovat i svoje selo,o njoj se malo zna.Vjerovatno je razlog tome što u osmansko doba nisu obnašali civilne i vojničke funkcije,ali se ne može za njih reći i da su bili veleposlanici.Spadaju ipak u najpoznatije begovske porodice Skopaljske doline.U pisanim tragovima znamo za jednog Ždralovića koji je učestvovao u Boju pod Banjom Lukom i izgubio život,iz jedne pjesme posvećene tom boju.Sa stihom”Beg Ždralović iz Skoplja gornjega”

Autor se nada  da će posjetiocimaBugojna ovaj vodič dodatno približiti historiju ovog jedinstvenog grada, proširiti im vidike prilikom dolaska, na osnovu čega će uvidjeti da on ima još mnogo toga za ponuditi pored standardnih očekivanja koja imaju od njega.

 

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *