Kako će građani obilježiti 1. maj

Praznik rada u BiH obilježiće se masovnim boravkom u prirodi, gdje će jela i pića biti u izobilju, kao da nema krize. Na izletištima širom zemlje dominirat će oni koji ne rade, a većina zaposlenih ostat će kod kuća jer niće imati ni za roštilj.

Teško da se ijedan praznik toliko promjenio kao što je to slučaj s Praznikom rada. Ljudi za Prvi maj izlaze na ulice – ali nekada se protestovalo zbog plata i radnog vremena, a danas je bijes usmejren protiv političara.

Prvi maj je dan kada radnici na ulicama traže svoja prava. To je takođe i dan kada neke nasilne grupe izazivaju nerede. Ipak, većina ljudi – poput   ljevičarski orijentisanih  – protestuje mirno. Praznik rada aktuelan je i danas, ali priča o njemu seže duboko u prošlost…

Praznik rada svoje korjene vuče iz američkog radničkog pokreta – iako sindikati tu igraju samo manju ulogu. Prvog maja 1886. radnici su po prvi put pozvali na generalni štrajk. Zahtjevali su osmočasovno, umesto 14-časovnog radnog vremena. Nekoliko demonstranata tog dana je ubijeno. Četiri godine kasnije, milioni ljudi širom svijeta izašli su 1. maja na ulice.

Od kraja 19. vijeka, međunarodni radnički pokret obelježava 1. maj kao Praznik rada. U to vrijeme ljudi su i u Njemačkoj izlazili na ulice, iako to nije bio državni praznik. S početkom nacističke diktature 1933. godine to se drastično promjenilo. Hitler je 1. maj proglasio za „Praznik nacionalnog rada“. Organizovane su velike parade na čijem čelu su bili članovi njegove stranke NSDAP.

Kraj sindikata

Ali samo dan kasnije pokazalo se šta je pravi Hitlerov plan: pripadnici njegovih „jurišnih odreda“ SA, 2. maja 1933. upali su i zauzeli prostorije sindikalnih organizacija. Viši sindikalni zvaničnici poslati su u zatvore ili koncentracione logore. Već sljedeći 1. maj više nije bio Praznik rada, već „Nacionalni praznik njemačkog naroda“. Još jedan potencijalni protivnik nacista tako je eliminisan.

„Ustajte svi na zemlji kleti!“

Posle Drugog svijetskog rata, istočna i zapadna Njemačka odvojeno su obilježavale Praznik rada. Iako su saveznici 1. maja 1946. potvrdili da je to državni praznik, mitinzi su bili dozvoljeni samo u ograničenom obimu. U NDR-u kao i u drugim socijalističkim zemljama to je bilo drugačije: već 1946. organizovane su demonstracije. Majske parade služile su za podsjećanje na tradiciju radničkog pokreta.

Studenti na ulicama

U Francuskoj se Prvi maj još od 1920. godine obilježava kao državni praznik. Ali koju deceniju kasnije, prvomajske demonstracije nisu više bile rezervisane samo za isticanje zahtjeva radnika. Studentski pokret 1968. takođe je koristio taj dan da izrazi svoju zabrinutost i glasno protestuje protiv rata u Vijetnamu.

Kamenjem protiv policije: prvomajski protesti i u Venecueli su usmjereni protiv državnih moćnika. Prošle godine opozicija je pozvala na proteste širom zemlje protiv predsjednika Madura. On je 2017. smanjio ovlašćenja parlamenta koji je pod kontrolom opozicije, zbog čega se našao i na udaru sankcija Evropske unije.

Žurka umjesto politike

Ali za većinu ljudi jedna stvar u vezi s Praznikom rada je najvažnija: to je dan kada se ne radi i koji može da se provede s prijateljima i porodicom. U tom smislu u Njemačkoj su stvorene i neke nove tradicije: 2003. u Berlinu je pokrenut „Majfest“ – kako bi se od nemira 1. maja pobjeglo u opuštenu, festivalsku atmosferu.

 

Radnici u Bosni i Hercegovini, zajedno s armijom nezaposlenih i uz veliku podršku onih koji su ovu zemlju morali napustiti, i ove godine će za Međunarodni praznik rada okupirati javne površine u blizini rijeka i jezera, izletišta i vidikovce širom države, a sve u znak protesta zbog položaja u kojem se nalazi radnička klasa u našoj zemlji.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *