Danas treba raditi tri posla da bi prosječna porodica živjela.

Svjedoci smo da svakim danom sve više mladih ljudi, ali i porodica sa djecom napušta državu zbog urušavanja socio-ekonomskog sistema u BiH i odlazak u inostranstvo im predstavlja izlaznu strategiju iz socijalne nesigurnosti. Tome u prilog govori i činjenica da smo prva zemlja po nezaposlenosti u Evropi, a druga u svijetu.

U posljednjih pet godina BiH je ostala čak bez 349.000 stanovnika, odnosno bez 11,4 odsto populacije. Broj stanovnika BiH mlađih od 15 godina najviše se smanjio i to za 32,5 odsto. Radno sposobno stanovništvo spalo je sa 2.598.000 na 2.396.000., dok je radna snaga je spala sa 1.133.000 na 1.008.000

“Cijela istorija sukoba jeste pokušaj da se suzbije moć onih koji su privilegovani i moćni u odnosu na one koji su neprivilegovani i nemoćni. I danas živimo u svijetu koji je svijet velikih socijalnih razlika i u ekonomskom i u političkom smisli. Neki pokazatelji kažu da u mnogim zemljama svijeta postoje raslojavanja u samim tim zemljama, a onda je tu razlika između zemalja na globalnom nivou. Prema procjenama sedamdesetih godina u nekim zemljama zapadne hemisfere bilo je dovoljno da samo jedan čovjek iz porodoce radi kako bi se ostvario nivo života srednje klase. A danas postoji potreba da se radi 2.5 do 3 posla da bi prosječna porodica živjela i kako bi se ostvario neki elementarni standard”

“Od sedamdesetih i osamdesetih godina sa rastom neoliberalnih ideja propada i država blagostanja. Kako država blagostanja počinje da pada tako ljudi dobijaju sve manji kvalitet života i živi se sve stresnije. Ljudi su ranije bili daleko sretniji i sa daleko većom izvješnošću oko posla u odnosu na današnje generacije.

“Bez obzira šta mislili o bivšem sistemu nekad smo imali neki mehanizam direktne demokratije, a to smo apsolutno iznevjerili i zaboravili smo na to.  Previše smo se posvetili identitetima, a nismo se bavili socijalnim i ekonomskim pitanjima nadajući se da će se to samo od sebe riješiti. Mi mislimo da su nam samo izbori demokratija i nismo se bunili kada su nam otimali fabrike i kada su  nam urušavali zdravstvo, čak smo u tome i sami učestvovali, jer nam je ok dati malo više doktoru ili profesoru da prođemo na ispitu, tako da smo u neku ruku i sami odgovorni.

“Čak i ljudi koji imaju neke sigurno poslove odlaze, jer više nemaju povjerenja u sitem socijalne pravde u BiH”

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *