Uzadnje vrijeme više nego inače primjećujem negativan odnos ljudi prema drugima i prema svemu. Ljudi su postali negativniji nego ikad! Svi sve pljuju (u prijevodu negativno komentiraju, nerijetko zločesto), nitko nije dobar, ništa ne valja, bla bla bla blaaa. Ne sviđa mi se što čitam kad naletim na neukusne, neprimjerene, neutemeljene, primitivne, zločeste komentare. Ne sviđa mi se ni što čujem ni što vidim a nije baš da mogu zatvoriti oči i začepiti uši i tako hodati svijetom. Pozitivno je što u svemu nađem inspiraciju za pisanje i kroz pisanje doživljavam svoju katarzu. Kockice se još bolje poslože i inspiriram samu sebe da ostanem vjerna dobrome jer što je druga opcija – pljuvati po svemu što hoda? Ne bih hvala! Zašto je lakše “pljuvati” nego reći nešto dobro tu i tamo?

To je to nešto prokleto u ljudima da će objaviti na sva zvona nešto negativno o vama a ako ste dobri, lijepi i uspješni nećete se naslušati nikakvih pozitivnih komentara. Ni ne moramo biti obasipani hvalospjevima niti nam treba netko dizati ego, samo je to jedan zanimljiv fenomen kojeg u ovom postu, ovaj put obrađujemo. Bilo bi logično očekivati ravnotežu u komentiranju drugih tj. da primjećujemo i dobro i manje dobro no stvarnost je drugačija… Žene prednjače u zločestim komentarima za druge žene jer dobro je poznata ona stara narodna: “Žena je ženi zmija.” kao i ono da uspjeh ljudi ne opraštaju. Ali ni muškarci nisu imuni na takvo negativno „kokodakanje“ pa nerijetko komentiraju isto tako negativno a pozitivno im je nepoznanica. Možda se ljudi boje reći nešto dobro ali kako se ne boje reći nešto loše? Možda je u pitanju neki strah da će se maknuti pozornost s njih samih ako priznaju da je netko drugi dobar, lijep, uspješan, pametan, sposoban? Od straha ništa dobro nije nastalo ali svatko bira kako “svira”…

Koliko košta kompliment?Koliko košta priznati da je netko drugi dobar?

Ljudi bljuju vatru a ne samo zmajevi. To poprilično puno govori o tim ljudima. Negativan stav prema drugima proizlazi iz negativnog stava prema samom sebi i nesigurnosti koja je uzrok mnogih problema u međuljudskim odnosima. Ne trebate biti psiholog da shvatite da takvoj osobi treba pomoć u prihvaćanju same sebe.

 

Osim što nam nedostaje sunca i topline – nedostaje i one međuljudske topline. Ljudi su toliko zaboravili na lijepo ponašanje, lijep odnos a zaboravili su i kako reći nešto lijepo nekome i o nekome. Navikli smo da nam ljudi uvijek tako dragi, pristojni i uviđajni kažu puni brige da smo se udebljali, da smo još dodatno posijedili, da smo bogatiji za neku novu boru ili neku drugu kožnu blagodat, da smo ovo i ono nešto što eto baš nije tako lijepo. A ako ima nešto pozitivno – to neće ni primjetiti. Nitko ne primjećuje vašu sreću, vaše obrazovanje, vaš uspjeh na poslu ali svi će primjetiti da nemate dečka, da se niste udali, da niste rodili. Što imate uopće od toga da kažete nekome da je debel kada to nije vaš posao niti vaša briga – je li tu osobu vi hranite? Što imate od toga da nekome kažete da izgleda loše – znate li je li tu osobu možda muče neki problemi, možda zdravstveni zbog kojih se promijenila? Što imate govoriti nekome da je nizak/visok jer je toga osoba sama svjesna? Što imate govoriti bilo što o bilo kome vezano za izgled kada to ta osoba sama najbolje zna jer se svaki dan gleda u ogledalo? Što imate govoriti ljudima zašto su sami, neudani, neoženjeni, nemaju djecu kada osobu i njenu sreću ne definira to jer da osobu to definira onda bi ti koji to sve imaju bili sretni bez da zabadaju nos u tuđi život i tuđi krevet? Što ako vam ja kažem s velikom vjerojatnošću da sve što drugima govorite zapravo mislite sami o sebi i ne volite sami sebe zbog tih ili nekih drugih viškova, manjkova i općenito nesigurnosti? Što ako vam ja kažem da je vrlo vjerojatno da ste jako nesretni u svojim odnosima, vezama, brakovima, sa svojom djecom a drugima popujete jer mislite da ste vi ispunili društvene norme “normalnog” ali niste ispunili ono najvažnije – sebe? Tko ste vi da ikome govorite kako da živi SVOJ život i kako da izgleda, priča i kako da diše? Ne bi li bilo iskrenije da se zatvorite u svoju sobu i sami sa sobom popričate prije nego krenete pljuvati druge,  NJIHOV izgled, NJIHOV život, NJIHOV stil i NJIHOVE odabire?

Mladi ljudi često su opsjednuti svojim digitalnim identitetom, a iza fotografija na „Instagramu“ se kriju potpuno drugačije priče od onih koje vlasnici profila predstavljaju svijetu. Društvene mreže su preplavljene negativnim reakcijama i „bacanjem hejta“, a glavni razlog tome su lične frustracije ljudi koji komentarišu.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *