Predstavljamo zanimljiv rad Rudolfa Zaplate, objavljenog u Jugoslovenskom listu 06.05.1934. godine a koji se odnosio na stanje zanata (obrta) u Bugojnu 1851. godine. Rad je nastao na povjerljivom izvještaju austrijskog generalnog konzula dr. Dimitrija Atanaskovića u Bugojnu u kome su pored zanata opisane i privredne prilike u BiH

Kako Zaplata piše tadašnja bečka vlada je zatražila od svog bugojanskog poglavara   da joj na povjerljiv način dostavi podatke o privrednom stanju u  Bugojnu, obzirom da je pokrenuto pitanje uspostavljanja slobodne trgovine između Dalmacije i BiH sa ciljem ukidanja visokih carina.

U tom izvještaju dr. Atanasković na slijedeći način opisuje tadašnje zanate:

„Tvornica i manufaktura nema . Sve je svedeno na najjednostavniji prastari domaći obrt. Podijeljni su na esnafe i esnafske odredbe se vrlo strogo provode. Najnapredniji esnafi su:

  1. obućari koji rade samo za domaće potrebe a nalaze se po svim gradovima i trgovačkim mjestima;
  2. remenari (sarači) koji poizvode sedla, jahaću opremu, opasače za oružje i td. Ta se roba izvozi u Srbiju, susjednu Albaniju, Rumeliju i Dalmaciju;
  3. krznari ( ćurčije) i to naročito u Bugojnu. Oni voze svoju prerađenu sirovu robu, većinom krznene postave i garniture .
  4. kožari prerađuju volovske i kravlje kože za domaću obuću i remenje. Ovčije i kozje kože prerađene u sahtijan (marokanska mehka koža) izvoze se preko Broda u Madžarsku. Taj izvoz je od prije nekog vremena opao jer se je smanjila potražnja te vrsti kože.

 

Ostali obrt kao što su: zlatari, gombari, užari, stolari, puškari i safundžije su odviše neznatni te ih ne treba naročito isticati.

U nekim mjestima ove zemlje prave se ponjave i čilimi slabije vrste. Ženske, većinom po selima, predu ovčiju vunu i boje ju poglavito crno i crveno. Od toga tkaju grubo domaće sukno koje im služi za odjeću, tako da se ženske marame i crvena kapica (fes) muškaraca jedva kao inostrani fabrikat upotrebljava za toaletu domaćeg naroda.

Kao što je već gore napomenuto ima u Bugojnu, Vakufu, znatan broj kovača koji poizvode ratarsko i domaće oruđe, kako se u zemlji upotrebljava, zatim potkove, klince, brave, žarače, džepne i veće noževe, srpove (pokušaj fabrikacije kosa nibi uspio) ali sve prosto i slabo izrađeno i to onda izvoze u Srbiju. Oružje poznato pod imenom handžara proizvode se u velikim količinama  . (Arhiv )

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *