Umjesto da bude instalater centralnog grijanja, za što se školovao, Selim Abdulahović iz Banje Luke, koji već godinama živi i radi u Bugojnu, nastavio je tradiciju obućarskog zanata u svojoj porodici.

Kao demobilizirani borac, prije šest godine podigao je kredit i otvorio radnju, u kojoj danas zarađuje za svoju porodicu. Sretan je, kaže, jer radi ono što najviše voli i što najbolje zna.

-Popravljam obuću i kožnu galanteriju, bez obzira na to da li se radi, primjerice, o suknji, tašni, kaišu…Želim raditi gotovu obuću, kao nekada. Sakupljam materijal i alat za to, kalupe i ostalo što treba – kaže Selim Abdulahović.

Ističe da se u poslu koristi starim mašinama i alatima, koje je danas teško nabaviti.

-Imam mašinu “ljevicu“, koja je proizvedena 17. aprila 1887., kao i dva mjeseca stariju “singericu“ koja je, također, u funkciji. Tu je i “glazerica“ s 24 operacije, te mehanička presa. Volio bih imati još jednu ravnu mašinu “cilindericu“, za proizvodnju kaiševa – kaže jedan od najpoznatijih obućara u Bugojnu.

Za razliku otprije 3-4 godine kada je najčešće popravljao “jeftinu kinesku obuću“, danas je situacija nešto drugačija.

-Kada nemaju novca za kupovinu nove obuće, ljudi će radije otići na pijacu i kupiti neku polovnu kožnu cipelu koju, onda, donesu ovdje. Traže, uglavnom, da se prešpricaju špicevi, suze ili prošire, ofarbaju i osvježe. Jer, kožna cipela je, ipak, kvalitetnija i dugotrajnija – dodaje.

Najviše mu dolaze starije osobe kojima smeta visina pete, ili ne mogu naći široku cipelu, koja odgovara njihovoj nozi. Za pomoć mu se obraćaju i oni mlađi, masovno s patikama, koje prethodno operu u mašini za veš, koja gornji dio obuće skupi, suzi i skori, zbog čega dolazi do pucanja.

Na pitanje da li se od obućarskog zanata može živjeti, odgovara: “Možete imati dobar ručak, priuštiti neki skroman izlazak, i živjeti pristojno, a to je meni dovoljno. Ali, da možete voziti “mercedes“ i svake godine ići na more ili na zimovanje, ne možete“.

Kada je u pitanju perspektiva razvoja tradicionalnih starih zanata ona je, tvrdi, različita od kantona do kantona.

Država je, smatra Abdulahović, zapostavila stara zanimanja i zanate, zbog čega većina njih izumire na području SBK-a.

-Svi gledaju samo da brzo dođu do zarade. U ovom poslu je to nemoguće, jer traži puno ulaganja. Morate imati dobre mašine, kvalitetan materijal, konce, igle, ljepilo, nitne, ringle, i druge potrebne stvari za rad – naglašava.

Priznaje, ipak, da se višegodišnji trud, upornost isplatio i u njegovom slučaju.

– Od ovog posla trenutno uzdržavam porodicu i troje djece, što mi je prije četiri godine, kada sam otvarao radnju, bilo nezamislivo, s obzirom na to da sam prvi mjesec zaradio tek nekoliko maraka – kaže Selim Abdulahović.

Iako nismo karakterističan medijski portal koji neselektivno objavljuje sve za šta misli da će privući pažnju čitalaca, niti se koristimo trikovima da sakupljamo klikove, naši rezultati su potpuno uporedivi sa najposećenijim sajtovima u BiH!

Pridružite nam se odmah! Budite naš partner u ovoj misiji i naši korisnici znaće to da cijene! Postanite jedan od Sponzora , aktuelnih tema i eksluzivnih priča. www.bugreg.ba – 062 555 906

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *