Ponekada u životu mukotrpno radimo, iz dana u dan, poslove koje ne vide ni članovi porodice ni poslodavci. Nije nam potrebno priznanje ili nagrada, ali želimo razumijevanje kada učinimo grešku ili, pak, nedovršimo određene privatne ili poslovne obaveze

Čovjek može doći umoran, uznemiran, čak i uvrijeđen, kući, ali to je njegovo iskušenje i nije od lijepog ahlaka da i drugi moraju osjetiti njegovo iskušenje, koje je možda dobro za njega, a možda kazna Božija.
Kakva svrha da naš trud vide ljudi kojima je muka što uopšte radimo?
Ipak, čovjek kada ga zadesi bilo kakvo zlo vidi samo njega, pored svih drugih blagodati. Zaboli ga uho pa ne vidi cijelu zdravu glavu.

Odnosno  bude zaokupljen nevoljom, što je normalno, ali ne smije zaboraviti na Boga kada ga prođe nevolja, glavobolja, zubobolja… to nije i ne smije biti normalno kod vjernika, stoga je zlatno pravilo, na osnovu predavanja, da će se onog ko se sjeća Boga u blagodati, Bog sjetiti kada bude u nevolji. Obratimo pažnju da ne budemo smrknuta lica uslijed ovih iskušenja. Čovjek može doći umoran, uznemiran, čak i uvrijeđen, kući, ali to je njegovo iskušenje i nije od lijepo   da i drugi moraju osjetiti njegovo iskušenje, koje je možda dobro za njega, a možda kazna Božija.

Zašto mora njegova porodica, kolege, komšije,   trpjeti njegovu kaznu? Neki ne uznemiruju druge verbalno ili fizički, ali smrknuta lica se pojavljuju u društvu i čine nelagodnim ambijent. Smrknuto lice je osobina onih kojima će takvo lice biti na Sudnjem danu , stoga zašto imati njihov izgled? S druge strane, osmijeh je sadaka, to jest vedro lice koje mijenja ambijent u društvu je dobro djelo i njihova lica su lica džennetlija.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *