Godina je davna bugojanska  osamdesetih prošloga 20.stoljeća.Tada kultno mjesto izlazaka,dnevnih i noćnih,igranke,zabave,Titovi prijemi takođe su se odvijali na ovom centralnom gradkom mjestu-Gradska kafana.

Prostran dio restorana od nekoliko stotina kvadrata a uz to još i isto tako prostrana ljetna bašta.Naravno da je to sce bilo krcato i danju i noću kada su u Sali gostovali pjevači sa muzikom uživo e,tada se uvijek tražila karta više od postojećeg kapaciteta.

i jedne davne subotne večeri iz Gradske kafane odigrala se i ova priča o dvojici dobrih drugara pa doista pravih bećara,boema,noćnih ptica,gazija,jer ne znaš jesu li viši ili su širi,što bi se reklodva sa dva.i oni su tako naučili da to veče u Gradskoj kafani svira neki dobar sastav a pjevačica im je pravi avion(kako su se tada žargonski odslikavale zgodne ,zanosne,preljepe pripadnice ljepšeg pola)

E to je već dovoljan razlog da i naša dva junaka Jablan i drug mu Huso obaezno budu tu na licu mjesta .I kada su stigli , pred vratima krcato vrućim mušterijama da uđu unutra ne pitajući za cijenu karte.

Međutim ,sve je dupke puno da ni igla više ne može stati,a kmoli živ čovjek,kako objasni vratar.Odjednom muk,svi se utišaše po nekoj nijemoj komndi,masa se ćutke razdvoji propuštajući našu dvojicu junaka.Tek onda tiho počeše šaptati e da vidimo kako neće postiti njih dvojicu-Jablana i Husu. Evo paa bolan koliko god zineš,samo kaži ,i iz džepa Jablan izvadi gutu para pružajući je vrataru.

ama nema mjesta,Jablane,bolan,pa da ima ijena stolica,znaš da bih tebi dao,sve je puno ko šibica.I dok su se naguravali oko ulaznih vrata,ona se raspuknuše u hiljade komadića što je odjeknulo kao bomba.Pristiže uskoro i upravnik i vidjevši šta se desilo odmah otrča do telefona i za 5 minuta tu će stići dva milicionera a gdje oni stignu,prvo mlate pendrecima sve prisutne pa tek onda ispituju šta je to bilo i ko je skrivijo belaj.

Viće huso Jablanu -Bježimo Jablane ,sad će drugovi stići pa će biti još veća gužva i belaj,a biće i degeneka za sve.

Ma ni govora,samo ti budi miran huso i ne beri brigesce će to biti u redu…

Ma eto ti ih trojice kršnih milicionera sa isukani palicama i već uzvikuju ko je kriv,koje razbio vrata,osmotrivši ispod oka prisutne a najviše pažnje im svakako privuče Jablanova stasita figura koja skoro za glavu više dominira nad njima trojicom mada su i oni povisoki.Vratar ,prije nego išta reče samo upitno i uplašeno pogleda u jablana a ovaj ga fiksira pogledom kao zmija miša prije nego ga napadne.

pa ne znam ko je jer je bila strašna kužva i naguravanje,priča vratar a ne skida pogled sa Jablanovih plamtećih očiju.Huso zanjemio jer stigoše još ti milcionera a iz sale izroni upravnik ljut kao ris vičući na vratara kako nije vidio ko je razbio vrata,a onda vidjevši ukočeni pogled na Jablanovom licu i on pogleda njegov na Jablanovom licu i on proguta knedlu i stiša malo glas,zaključivši pomirljivije kako nije ni važno ko je krivac.

Ovo je sjećanje na čuvenog i legendarnog bugojanskog boema Envera Kišiju Jablana i Husu Topuza

 

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *