Iako je, svakako, bilo slučajeva prebjega u vojsku Srbije kao i odlaska dobrovoljaca preko granice, notorna historijska činjenica je da je velika većina Srba zapadno od Drine, kako u Bosni i Hercegovini, tako i Hrvatskoj, ratovala u vojsci Austro-Ugarske, a protiv kraljevine Srbije.

Povodom proslave Dana Republike – 9. januara, u centru Banjaluke održan je svečani defile. Militaristička atmosfera, marš pripadnika MUP-a RS-a i novokomponovani patetični patriotski pjesmuljci poput “Pukni zoro” slovenskog muzičara Magnifica, obilježili su današnju proslavu Dana republike.

Ipak, posebnu pažnju privukao je marš jedinice obučene u uniforme vojske Kraljevine Srbije iz Prvog svjetskog rata koji su u rukama nosili vojne zastave te države.

alt
(Foto: NN)

Ako i ostavimo po strani nedvosmislenu poruku koja se ovakvim perfomansom šalje, problem koji RS može imati s ovakvim performansom nalazi, između ostalog, i u historijskim činjenicama. Naime, s obzirom da je BiH tada bila u  sastavu Austro-Ugarske, i bosanski Srbi, kao njeni ravnopravni građani, tada su bili njeni vojni obveznici. Iako je, svakako, bilo slučajeva prebjega u vojsku Srbije, kao i odlaska dobrovolajca preko granice, notorna historijska činjenica je da je velika većina Srba, kako u Bosni i Hercegovini, tako i Hrvatskoj, ratovala u vojsci Austro-Ugarske, a protiv kraljevine Srbije.

O tome kako su se hrvatski i bosanski Srbi borili protiv srbijanskih Srba govori i izvještaj zapovjednika ‘Kombinovane divizije i poziva narodne vojske’ upuženog zapovjedniku III armije od 17. decembra 1914. gdje kaže: “da se Srbi i Hrvati u austrougarskoj vojsci vrlo dobro bore, da hoce da idu na bajonet, a na Gučevu, gdje je prema ovoj diviziji bio ceo austrougarski 13. korpus, njihovo junađtvo je bilo ravno junđstvu pukova ove divizije.”

Srpski akademik Ljubomir Stojanović iznosi jedan karakteristican slučaj koji se dogodio u Mačvi, a koji se tiče razočaranosti srbijanskog vojvode Vuka u vezi nespremnost zarobljenih Srba u austrougarskim uniformama da se jave u srpske dobrovoljce. Kad je on iz gomile zarobljenika izdvojio Srbe na jednu stranu i pozvao ih da uđu u sastav njegove jedinice, niko se nije htio odazvati pozivu.

Koliko se malo Srba (i Hrvata i Bošnjaka) palih u zarobljeništvo 1914. godine odlučilo za prijavljivanje u srpsku vojsku, svjedoči i podatak da se od 20.000 južnih Slavena koliko ih je bilo zarobljeno tokom Kolubarske bitke, u dobrovoljce prijavilo svega 450 Srba i 22 Hrvata (!)

(napomena: ukupan broj austrougarskih vojnika u srpskom zarobljenistvu nakon Kolubare je iznosio oko 600 ćasnika i 43.317 dočasnika i vojnika, od ćega je bilo oko 20.000 južnih Slavena tj .etničkih Bošnjaka, Hrvata, Srba i Slovenaca).

Neke od ključnih pozicija u vojsci Autrougarske monarhije u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata bile su u rukama maršala i generala srpske nacionalnosti, a među njima je po značaju bez premca svakako feldmaršal Svetozar Borojević (rođen u Hrvatskoj), po mnogima najveći defanzivni strateg tog vremena.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *