Kao dijete volio sam gledati kako majčine ruke zakuhavaju hljeb, kako majka spretnim rukama kašikom bocka po vrelom tijestu rasplahne pite vrilice.

Majka je iz sela Kordići.Kordići su smješteni u rukama Skopaljske doline, ispod padine zapadne strane staroga grada (Susid Grad)

U Kordićima su dajdža, dajdžince i nena Sanija.moja nena sanija je imala ljubavi za cijelo selo. Prihvatala se teških poslova, tako da može biti zadovoljstvo dijeliti.Živjela je u kući sa daidžom, daidžincom i njihovom djecom.

U njezinom pogledu su bila ogromna prostranstva.Svoj veliki umor lječila je šalom, vedrinom osmjehom i dobrim savjetima. iskopni od sreće, očima te pita jesi se dovoljno najeo i napio.

Znao sam da je naš dked, nenin muž prije nekoliko godina napustio ovaj zemaljski svijet, kako se desilo o tome da je nenom nikad nisam pričao.Jedno vrijeme sam ćutao i baš o tome razmišljam, a onda se podigao glavu i ljubopitivo .tražio sam da mi kaže kako je djed obolio, od čega i zašto.

Sinko, svakom je sudbina odredila trajanje života.Tvog djeda je nenadna bolest uzela kad nam je bio najpotrebniji.Gledao sam nenu, pričao je sve što je ispričala prihvatio sam cijelim srcem.

Prve komšije, rame uz rame s posve istim principi su podizanje svoje djece, sinove ženili, kčeri udavali. da smo njihov najbliži štap, kao da smo njihovi bratići i sestrići?

Baš zato pišem ovu priču i vjerujem da je njihovo zajedničko prijateljstvo bilo ljepo i plemenito.

Komšiji je prvi put primio pomoć, u sreći i nevolji.čovjek je stvoren da bde pravi komšija prvog komšiji.

možda je ova priča za današnje vrijeme, priča iz daleke prošlosti.

Danas svako želi samo svoju pobjedu, svoj izgled, svoju riječ.

Danas ćete komšija prije kamenovati prije nego se u prvom rođaka prometni.

 

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *